Ti znaš
Da se ujutro dugo budim
Da su mi ruke hladne i kad mi nije zima
I da kafu pijem prebrzo, a da pre nje jedem
Beleške iz raznih života – mog i tuđeg; stvarnog i izmišljenog
Ti znaš
Da se ujutro dugo budim
Da su mi ruke hladne i kad mi nije zima
I da kafu pijem prebrzo, a da pre nje jedem
„Ne mogu da skontam šta je tačno umetnost kod fotografije: dobar fotoaparat, dobar fotograf, ili samo trenutak koji zabeležiš i sačuvaš.”
-„Mislim da je najbolje kada se poklope sve te stvari.”
„Kuda ćemo?”
-„Idemo da gledamo izlazak!”
Sunce se pojavljuje… Zora prelazi u jutro… Postaje sve toplije…
Umorni smo, ali lepo je. I ostali bismo tu, kad bi danima moglo da traje to jutro, taj izlazak, na tom pesku i pored te reke. I ples koji smo otplesali praćeni mojim smehom i muzikom koju smo čuli u glavama.