Ne znam kada smo se tačno upoznali. Znam samo da je bilo toplo, raspust između osnovne i srednje škole: za mene sada već neki drugi život. Sa njegovom rođakom, a mojom drugaricom, ušla sam u njen novi stan. Još uvek je bilo većinom nenamešteno, sećam se samo sivog kasetofona u ćošku i koščate ruke koju mi on pruža da se upoznamo. Slušali smo EKV sa kasete i bilo je kao da se znamo oduvek.
Category: Sve je to u glavi
Šta da radim?
Kao dete, ne mogu reći da sam jedva čekala da odrastem (kao da sam znala šta me čeka). Ali kad sam u tinejdžerskim godinama počela da se protivim roditeljima, nastavnicima i ostatku sveta, u meni se javila želja da se osamostalim. Jedva sam čekala ne toliko da budem odrasla osoba, koliko da budem „svoj čovek“. Žudela sam za tim da budem nezavisna na sve načine koje sam mogla zamisliti, i pre svega – da mi konačno niko ne govori šta da radim.
Budi kao devojčica
Dečače moj, mora da si zbunjen.
Kada si tužan, kažu ti: „Prestani da plačeš kao neka devojčica!“
Kada se na nešto požališ, kažu ti da ne kukaš kao devojčica.
Kad od nekog sklanjaš pogled ili se sklanjaš ceo, pitaju te: „Što se stidiš kao neka devojčica?“
A ako se pak s nekim mnogo grliš, nazovu te mazom. “Kao da si devojčica”, podrugljivo kažu.
Čemu te to uče?
Ti znaš
Ti znaš
Da se ujutro dugo budim
Da su mi ruke hladne i kad mi nije zima
I da kafu pijem prebrzo, a da pre nje jedem
Novembar
Kako to odjednom novembar?
Kada osvane ovako kišovit i hladan dan, uvučem se pod ćebe i s kajanjem razmišljam o svemu što sam propustila.
Shvatim tada da se nisam dovoljno znojila na popodnevnom suncu, ni plivala na Adi da se od njega rashladim. Koža mi nije dovoljno tamna, ni kosa dovoljno prošarana suncem.
Prati svoje znakove
Na trotoaru, neko je roze kredom u boji napisao: “Jovane, prati znakove”. Pored natpisa bila je nacrtana strelica koja je pokazivala unapred.
A da probaš da voliš sebe?
„A da obučeš steznik ispod te suknje, da ti malo stisne guzu“? rekoše mi dok sam u tuđoj suknji pokušavala pristojno da se obučem za svečanu priliku. Obukla sam steznik. Žuljao me je i sve me je svrbelo.
„ A što ne nosiš tange? Te obične gaće ti se sve useku, lepše bi ti stajale tange“, rekoše mi dok mi ni kukovi još nisu narasli kako treba. Kupila sam tange. Bile su neudobne, osećala sam se u njima kao da to nisam ja.
„Te pantalone super stoje na ravan stomak“, rekoše mi dok sam sa svojih tada 80 kila isprobavala pantalone u koje sam se zaljubila. Nisam ih kupila.
Bol rasta
Sa jedanaest godina
Strašno su me boleli kukovi i kolena.
Rekli su da je to zato što sam počela da rastem.
Dok ne gledaš
Svašta se dešava dok ne gledaš.
Zakikoćem se na poruku od drugarice, tiho, gotovo u sebi, ali mi ipak krene suza od smejanja.
Pogledam te krajem oka i osetim kao da se rastapam od miline.
Rasplačem se na pesmu koju nisam ni pustila. Samo sam videla naslov, i to je bilo dovoljno.
Fade to Black
Kada je objavljena Fade to Black, prva balada Metalike, reakcije su bile burne. Pesma govori o depresiji i želji za samoubistvom, što su 1984. svakako bile škakljive teme. Mada, da se ne lažemo, i dalje su. Mnogi su osudili bend zbog teksta pesme, govoreći kako zagovara samoubistvo. Kružila je čak i urbana legenda kako su se neki klinci ubili baš zbog te pesme. Čak se i ja sećam da je ta priča kružila ranih 2000-ih kada sam bila tinejdžerka i slušala Metaliku. Continue reading “Fade to Black”