Na trotoaru, neko je roze kredom u boji napisao: “Jovane, prati znakove”. Pored natpisa bila je nacrtana strelica koja je pokazivala unapred.
Krenula sam u smeru strelice. Nailazila sam na nove, svaku nacrtanu kredom druge boje. “Pratim Jovanove znakove”, pomislila sam u sebi.
Nakon nekog vremena, skrenula sam s puta ulevo. Ostavila sam strelice da idu pravo.
Jer, na kraju krajeva, ja nisam Jovan.
Ja sam Dunja i od sada pratim samo svoje znakove.