Smiri se. Hajde. Prošlo je dva dana.
Obriši te suze. Izduvaj nos.
Umij se hladnom vodom.
Stavi hladne kašike na podočnjake. Možeš ipak i malo korektora.
Istuširaj se.
Očešljaj se. Upleti urednu kiku.
Uljudi se malo.
Prestani da šmrcaš.
Pogledaj se sad u ogledalo. Skroz izbliza, sa jako otvorenim očima.
Lepo se obuci. Dobro, ne mora lepo. Bar se upristoji.
Pokušaj da nabaciš osmeh. Okej, poluosmeh, onaj jedva primetni.
Obuj patike i uzmi torbu.
Zažmuri. Udahni duboko. Izdahni. Otvori oči.
I izađi u svet.
Pričaj im i slušaj ih, a nekad se i pravi da slušaš. Klimaj glavom. Sa osmehom ili poluosmehom.
Hodaj ulicama, kupi namirnice, plati račune, popij kafu s nekim, četuj, radi, piši, fotkaj, vežbaj.
Samo zadrži osmeh. Ili poluosmeh, bar.
Niko ne mora da zna.
I niko neće znati.
