Ako bih morala opisati selidbu jednom rečju, nazvala bih je veoma intenzivnim iskustvom. Selidba zahteva mnogo planiranja, razmišljanja, i organizacije. Izaziva mnogo stresa i oduzima mnogo vremena. Ali sve ovo već znamo, zar ne?
Pri prethodnoj selidbi počela sam da primećujem i neke druge stvari o kojima malo ljudi priča kad se sele. Tada sam i napisala tekst koji je, do ovog trenutka, postojao samo na engleskom. Kako se uskoro selim u šesti stan u poslednjih četiri i po godine, pravo je vreme da tekst prevedem na srpski i na svom jeziku pišem o svim tim neobičnim, iritantnim, ali i radosnim „propratnim efektima“ selidbe.
Ali najpre, da vas malo uputim
Kad sam bila mala, moji roditelji su se često selili. Ali pošto sam bila jako mala, uvek su mama i tata bili ti koji su se o svemu brinuli.
U svom odraslom dobu, izgleda da nastavljam porodičnu tradiciju. 2016. godine preselila sam se u Beograd da bih živela sa (sada bivšim) momkom. Godinu dana kasnije, prešli smo u drugi stan. Nakon još godinu dana smo raskinuli, pa sam se na kratko vratila kod mame, dok ne nađem svoj stan. Onda sam se u maju 2018. preselila u gasonjeru u svom rodnom gradu, i prvi put u svom životu živela sama.
U avgustu 2019. posvađala sam se sa agentom koji je bio zadužen za garsonjeru koju sam iznajmljivala. Impulsivna kakva jesam, za dva minuta sam odlučila: selim se!

’Ajde Jovo nanovo: traži novi stan, posećuj svaki koji bi to mogao postati, sređuj sve što treba u starom stanu, planiraj selidbu, pakuj, prenosi, raspakuj… Sve je bilo već dobro poznato, premda nije postalo ništa manje stresno. Ali ovoga puta uspela sam da obratim pažnju na neke sitnice, one koje mi niko nije spominjao. To su bile neke stvari na koje nisam obraćala pažnju tokom prethodnih selidbi. A opet, kada se na sve njih osvrnem, shvatim da sam baš svaki put prošla kroz sve ovo.
1. Nemoguće kombinacije hrane
Generalno vodim računa o tome šta jedem i zaista uživam u hrani (kako u spremanju, tako i u konzumiranju). Ali pre nego što se iselim, imam samo jedan cilj: pojesti što je moguće više hrane koju već imam u kući. Tako će je ostati manje za pakovanje u kutije. Nedelja ili dve pre iseljenja je period najčudnijih jela koje možete da zamislite.
Masline, pirinčane galete i kikiriki puter? Naravno, što da ne? Ovsene pahuljice, whey protein, leblebije i mleko? Doručak šampiona. Dodavanje smrznutih višanja u salatu? Apsolutno!
Pre preseljenja, kreativnost u kuhinji će vam apsolutno zablistati! Baš kao i tolerancija na inače nejestive kombinacije namirnica.

2. Otkrivanje da imaš DALEKO više stvari nego što si mislio
U prethodnom stanu, imala sam vrlo malu kuhinju, a svejedno nisam popunila sve ormariće i ladice. Ali ipak, kad sam počela da pakujem posuđe i kuhinjske sitnice, tome nije bilo kraja! Napunila sam osam velikih kutija nakon što sam ispraznila kuhinju, i imala sam još pet-šest kutija svega ostalog.
Srećom, kuhinja u novom stanu je dovoljno velika za sve moje sudove, kuhinjske aparate i sitnice. No, bila sam iskreno iznenađena što ih imam baš toliko.
3. Previše razmišljanja i o najjednostavnijim radnjama
Mislim da nismo ni svesni koliko toga radimo automatski. Kad se preseliš, raspakuješ i svemu nađeš mesto, dešava se nešto jako čudno. Nemaš pojma gde se šta nalazi! Naravno, sve si raspakovao sam, ali treba ti par sekundi da se setiš gde si šta stavio. A tih par sekundi razmišljanja ti treba za sve, ništa ne možeš uraditi „na autopilotu“.
Uzmimo kuvanje jutarnje kafe za primer. Treba da se setiš gde stoji kafa, gde si stavio šećer, a gde šoljice. Ako želiš da uključiš kuvalo, treba se setiti gde je utičnica. A da ne spominjem ako želiš „fensi“ kafu pa bi da dodaš malo cimeta. Ko zna gde tek on stoji!
4. Poznati, a ipak nepoznati zvuci
Zvuci koraka, glasova, zatvaranja vrata, saobraćaja… Sve su to poznati zvuci, zar ne? A ipak, kad se preseliš u novi stan, odjednom svi oni deluju novo. Komšijska vrata zvuče drugačije nego u zgradi gde si prethodno živeo. Svaki mogući zvuk ti je nepoznat, a ako se trzaš na sve kao ja… Ne daj se. Navići ćeš se.
5. Ne znaš gde se nalaziš kad se probudiš
Ovo je jako čudno i neprijatno, a meni se dešava po nekoliko dana nakon što se preselim. Prilikom poslednje selidbe je trajalo najduže, duže od nedelju dana. Obično se dešava tik pre nego što utonem u san, ili ako se probudim u toku noći (što mi se dešava minimum dvaput). Dobrih nekoliko sekundi nemam pojma gde sam.
Moguće je da je poslednji put ovo trajalo dosta dugo jer sam često noćila kod momka. Plus, spavala sam kod mame par noći pre nego što sam se preselila. Promenila sam četiri kreveta i stana u dve nedelje, pa nije ni čudo da mi je trebalo još toliko da shvatim gde se nalazim.
6. Sudaranje s nameštajem
Kao što sam već pomenula, postoji mnogo stvari koje radimo automatski. Jedna od njih je kretanje kroz stan u mraku. E pa, na to možeš zaboraviti na neko vreme. Čak i ako preseliš svoj nameštaj u novi stan, biće drugačije raspoređen. Stoga, biće dosta sudaranja s njim u prvih par noći kad poželiš da skokneš do frižidera, česme, ili toaleta.
Dešavaće se čak i tokom dana, s obzirom da svaki stan ima one čudno postavljene ćoškove i ivice. Navići ćeš se na njih vremenom i naučiti da ih izbegavaš. Ali u početku… Sve što mogu reći je: joj!
7. Večito kasniš
Ovo me strašno nervira jer ne volim da kasnim. Stan iz kog se uskoro selim nalazi se u kraju koji mi je nov. Znam kako da dođem do ljudi i mesta koja često posećujem, jer poznajem Novi Sad kao svoj džep. Ali nemam pojma koliko vremena mi treba da stignem. Kad sam se tek preselila, stalno sam kasnila na dogovorena druženja. Čak i sada mi se desi, iako je prošlo skoro godinu i po dana.
Gledaj to s vedrije strane
Svi ovi „propratni efekti“ su smešni, čudni, ali većina njih prilično frustrira i nervira. Ali dobra stvar je: svi su prolazni! Privremeni su i dešavaju se samo u prvih par nedelja po preseljenju.
Kako vreme bude prolazilo, lagano ćeš se navići na svoj novi stan i upoznati sve u njemu i oko njega. I očas posla će doći dan kad ćeš kuvati jutarnju kafu bez otvaranja svih ormarića da je pronađeš, i bez odvaljivanja malog prsta o sto u tom procesu.
