A da probaš da voliš sebe?

„A da obučeš steznik ispod te suknje, da ti malo stisne guzu“? rekoše mi dok sam u tuđoj suknji pokušavala pristojno da se obučem za svečanu priliku. Obukla sam steznik. Žuljao me je i sve me je svrbelo.

„ A što ne nosiš tange? Te obične gaće ti se sve useku, lepše bi ti stajale tange“, rekoše mi dok mi ni kukovi još nisu narasli kako treba. Kupila sam tange. Bile su neudobne, osećala sam se u njima kao da to nisam ja.

„Te pantalone super stoje na ravan stomak“, rekoše mi dok sam sa svojih tada 80 kila isprobavala pantalone u koje sam se zaljubila. Nisam ih kupila.

Continue reading “A da probaš da voliš sebe?”

Iza zidova

Mogu da šetam kraj tebe i s tobom razgovaram. Nasmešim ti se, ili se namrštim. Slušam te pomno, otvaram usta u neverici, ili prasnem u smeh…

Možeš da me držiš za ruku ili grliš preko ramena, da osetiš toplinu moje kože ili naslutiš cvetni miris mog šampona za kosu. Da posmatraš kako mi se desni vide kad se smejem, ili da čuješ težak uzdah kada me nešto rastuži. Možeš da me poljubiš u usne i osetiš ukus mog “labela” pomešanog s kuvanim vinom. Sva tvoja čula mogu da me iskuse, da ti kažu da sam tu, pored tebe, i sa tobom – ali ja nisam tu. Nisam kraj tebe. Daleko sam.

Continue reading “Iza zidova”