Ona ume bez uvijanja da kaže “ne” kada nešto ne želi da uradi.
Ona ume da se svađa, a da ne oseća kako joj od toga raste čir u želucu.
Ona voli da pije, iako ne može mnogo.
Ona misli da je najpametnija.
Ona bi da upiše arhitekturu.
Ona redovno vodi dnevnik.
Ona ume da plače kad joj se plače. Iako nema mnogo razloga za to.
Ona nije previše zainteresovana za fotografiju.
Ona voli belo meso.
Ona sanja da će promeniti svet. Jednom. Nekako.
Ona sluša žestoku muziku. Glasno.
Ona uči da svira gitaru. Svira akustičnu, sanja o električnoj.
Ona nema napade panike. Nije nikad ni čula za to.
Ona ima tatu sa kojim se često raspravlja.
Ona veruje da je normalan život u Srbiji moguć.
Ona nije bolešljiva.
Ona ima baku sa kojom pije kafu svakog popodneva.
Ona nikoga koga voli nije izgubila.
Ona je ja. Ali ja više nisam ona.