Lovor

Juče sam prvi put osetila miris svežeg lovora.

Hodala sam uličicama i stepenicama Herceg Novog, puštajući sebe da zalutam i uživajući u osećaju istraživanja i doživljavanja grada koji mi je potpuno nov. Nisam stavila slušalice i pustila muziku, da se ne izgubim u njoj i nešto ne propustim. Usredsredila sam se na čulo vida i pustila ga da me vodi, da mi pokaže gde ima nešto lepo za fotografisati. A toga je bilo gde god se okrenem.

Provela sam nekoliko sati u lutanju i fotografisanju. Već sam se pomalo umorila, i odlučila da polako krenem natrag ka svom smeštaju. Dok sam se penjala uz poslednje uzane stepenice, misli su me već negde odvukle. Odjednom, u stvaran svet me je vratio nestvaran miris.

Nakon vida, koji me je ceo dan vodio naokolo, sada je čulo mirisa bilo potpuno obuzeto. Miris je bio toliko jak da me je naterao da se istog trena zaustavim. Pri prvom, slučajnom udahu mi je delovao kao da ga nisam osetila nikada ranije. Udahnula sam još jednom, ovoga puta usredsređeno, i dublje. Pri drugom udahu, shvatila sam da u tom mirisu ipak ima nečeg poznatog.

Vratila sam se korak-dva unazad i okrenula udesno, odakle je miris dolazio. I bio je tamo. Lovor. Nekoliko sveže posečenih grana ležale su na zemlji, na uzvišenju tačno u visini mojih očiju. Stajala sam tamo, gledala i disala. Ovaj nepoznat, a ipak poznat miris me je potpuno okupirao. Steglo mi se grlo od miline. Trebalo mi je neko vreme da dođem sebi, i zaboravila sam da uberem nekoliko listića. Ali sam ga fotografisala, za nekoga ko mi je drag.

Taj ko mi je drag dolazi iz Sirije, i rekao mi je da ga ja asociram na miris lovora koji je rastao kod njegovog deke uz ogradu bašte. Nisam znala kakav je to miris, jer mi je lovor samo blago mirisao u hrani u koju se dodaje njegov sušeni list. Ali lovor, jedini na koji sam naišla u svojim lutanjima, sam me je dozvao i pokazao mi šta njegov pravi miris može.

Lovor može da te trgne iz najdubljih misli. Može da ti potpuno okupira čulo mirisa i na tren isključi sva ostala. Može da te natera da se ukopaš u mestu u sred hoda, i vratiš da ga pronađeš, iako si krenuo drugim putem i sa drugom mišlju. Može da učini da ti se stegne grlo od miline i da zaboraviš gde se nalaziš.

I ako mene neko povezuje sa ovako moćnim mirisom – mislim da mi ne preostaje ništa drugo nego da budem duboko počastvovana.

DSC_1392

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s