Znate već moju baku. Carica nad svim caricama.
Sa njom imam gomilu priča i anegdota, a ovo je jedna od mojih omiljenih. Takođe je i jedna od onih koje su me naučile nečemu važnom: uživanju u sadašnjem trenutku i potpunom prepuštanju istom.
Beleške iz raznih života – mog i tuđeg; stvarnog i izmišljenog
Znate već moju baku. Carica nad svim caricama.
Sa njom imam gomilu priča i anegdota, a ovo je jedna od mojih omiljenih. Takođe je i jedna od onih koje su me naučile nečemu važnom: uživanju u sadašnjem trenutku i potpunom prepuštanju istom.
Dečače moj, mora da si zbunjen.
Kada si tužan, kažu ti: „Prestani da plačeš kao neka devojčica!“
Kada se na nešto požališ, kažu ti da ne kukaš kao devojčica.
Kad od nekog sklanjaš pogled ili se sklanjaš ceo, pitaju te: „Što se stidiš kao neka devojčica?“
A ako se pak s nekim mnogo grliš, nazovu te mazom. “Kao da si devojčica”, podrugljivo kažu.
Čemu te to uče?
Ako bih morala opisati selidbu jednom rečju, nazvala bih je veoma intenzivnim iskustvom. Selidba zahteva mnogo planiranja, razmišljanja, i organizacije. Izaziva mnogo stresa i oduzima mnogo vremena. Ali sve ovo već znamo, zar ne?
Pri prethodnoj selidbi počela sam da primećujem i neke druge stvari o kojima malo ljudi priča kad se sele. Tada sam i napisala tekst koji je, do ovog trenutka, postojao samo na engleskom. Kako se uskoro selim u šesti stan u poslednjih četiri i po godine, pravo je vreme da tekst prevedem na srpski i na svom jeziku pišem o svim tim neobičnim, iritantnim, ali i radosnim „propratnim efektima“ selidbe.
Continue reading “Sedam neobičnih „propratnih efekata“ selidbe o kojima vam niko nije pričao”
Ti znaš
Da se ujutro dugo budim
Da su mi ruke hladne i kad mi nije zima
I da kafu pijem prebrzo, a da pre nje jedem
„Ne mogu da dišem pod maskom, guši me. Uostalom, moje je pravo da je ne nosim.“
Potpuno te razumem! A još kad ima toliko vrsta maski… Meni, na primer, ove najviše smetaju:
Devojka šeta pored momka. Hvata ga pod ruku, smeška se, i čvrsto se pribija uz njega u silnom naletu ljubavi.
Kako to odjednom novembar?
Kada osvane ovako kišovit i hladan dan, uvučem se pod ćebe i s kajanjem razmišljam o svemu što sam propustila.
Shvatim tada da se nisam dovoljno znojila na popodnevnom suncu, ni plivala na Adi da se od njega rashladim. Koža mi nije dovoljno tamna, ni kosa dovoljno prošarana suncem.
Imam, za sada, četiri tetovaže. Mnogo ljudi koje poznajem ima bar jednu, neki ih imaju više od mene. I svi smo se susretali sa istim pitanjima od kojih nam nekad bude veoma neprijatno.
Lično nemam ništa protiv kad me dobri prijatelji ili porodica ispituju o bilo čemu. Ali avaj, meni bliski ljudi imaju granice i poštovanje, dok ih uglavnom nemaju oni koje slabo poznajem i koji nemaju prava ni potrebe da mi se mešaju u život.
Prema tome, udružila sam se sa svojim istetoviranim drugarima za potrebe ovog teksta. Podsetili su me na ona pitanja koja sam čula, a smetnula s uma, i predložili neka koja su oni više puta čuli, a ja ne. Tako da, evo odgovora na sva neumesna pitanja o tetovažama.
Continue reading “Sve što ste želeli da znate o tetovažama a nije vas ni malo blam da pitate”
Mnogo puta sam čula, a sigurno nekad i sama uputila, poruke “ohrabrenja” koje uopšte ne pomažu onome kome su upućene. Ovo je tema o kojoj već neko vreme razmišljam i želim da pišem o njoj. A kako je danas Svetski dan mentalnog zdravlja, deluje kao idealna prilika da konačno izbacim iz glave to što mi je na umu.
Elem, razmišljala sam o svim onim stvarima koje govorimo osobi kojoj je teško. Razloga za teskobu i tugu, kao što znate, može biti jako mnogo. Nekad su izazvani spoljnim faktorima i našom reakcijom na njih, a nekad su prosto rezultat bioloških procesa, kao u slučaju depresije. U ovom tekstu, volela bih da se osvrnem na ovo drugo – jer je mnogo češće da baš u ovim situacijama upućujemo poruke ohrabrenja koje su sasvim kontraproduktivne. Podeliću s vama najpre svoje iskustvo. A onda ću vam predočiti rečenice za koje mislim da ljudima mogu samo odmoći bez obzira na dobre namere, kao i alternative koje će zapravo biti korisne.
Na trotoaru, neko je roze kredom u boji napisao: “Jovane, prati znakove”. Pored natpisa bila je nacrtana strelica koja je pokazivala unapred.