U izmaglici

Sećam se tog dana živo, a prošla je godina.

I od tog dana, osećam se kao da sam u izmaglici. Zamaglio mi se um od svega što već godinu dana ne razumem i ne mogu da prihvatim. I pogled od svih suza koje za tobom nisam isplakala. Zamaglila su mi se osećanja od svega onoga što nisam stigla da ti kažem pre nego što si otišao. I od svega što se kasnije desilo, a nisam mogla da podelim sa tobom.  A život, iako ga i dalje često gledam kao kroz izmaglicu, naizgled se nastavio. I svet koji od tog dana gledam drugim očima, nastavio je da se kreće.

Continue reading “U izmaglici”

You’ll come and get me in my sleep

Pre godinu dana u ovo vreme bili smo u Zagrebu kod Miloša i Davora. Danas, godinu dana kasnije, u posetu nam dolazi Davor. To je prvi put da ćemo se videti od kako se Miloš ubio. I pomalo je napeto.

Nas dvoje sedimo u stanu i čekamo ga. U pola smo neke priče kad zazvoni zvono na vratima. Ja ustajem, otvaram – a njih dvojica stoje pred vratima. Obojica! Sa osmehom na licima iz kog prosto vrišti “Iznenađenjeee!”

Continue reading “You’ll come and get me in my sleep”

Uznemirujuća fotografija

Telefonski poziv, i plačni glas koji kaže: “Izgubili smo M.”

Već narednog jutra, pojavljuju se vesti o “samoubistvu”, “mladiću koji je skočio sa zgrade” i “tragediji u S. ulici”. Sve su iste. Sve su šture. U svima piše da je mlađi muškarac skočio sa zgrade i ostao na mestu mrtav. I da je uviđaj u toku. Neke čak imaju i ekskluzivnu izjavu gospođe koja je u šoku.

Ali, jedan portal ima čistu ekskluzivu. Na njihovom sajtu se nalazi i “UZNEMIRUJUĆA FOTOGRAFIJA”, što je naravno istaknuto velikim slovima. U nastavku je vest da je muškarac skočio sa zgrade. Ispod naslova, iste, šture informacije. Mlađi muškarac, skok sa zgrade, uviđaj u toku. I ta fotografija, snimljena iz jednog stana iste ili susedne zgrade. I zasigurno prodata potralu kao ekskluziva.

Continue reading “Uznemirujuća fotografija”

Prijatelju

Prvo sam se pitala, razmišljala i zamišljala.

Kako si izgledao kada si ustao tog jutra? Da li si bio nervozan i unezveren, ili smirenog, pomalo tupog pogleda? Ili možda sa nekim osmejkom u uglu usana?
Kada si stigao tamo? Da li si otključavao drhtavim rukama, ili spretno i odlučno, kao i drugih dana kada tamo ulaziš?
Da li si posedeo neko vreme na prozoru ili na terasi, popušio cigaretu ili džoint? Ili si samo unezvereno upao unutra i završio sa tim? Da li si stao na prozorski sims, ili sedeo na njemu? Ili je to pak bilo preko ograde terase?
Da li si na kratko uživao u pogledu?
Da li si se plašio?
Da li te je bolelo?

Continue reading “Prijatelju”

Hineni

Kada toliko voliš i ceniš rad nekog poznatog, i kada toliko znaš o njemu, neprimetno stekneš osećaj kao da ga lično poznaješ. I na određeni način se vežeš za njega.

Sećam se mog prvog susreta sa njim. Prvi taktovi meni do tad nepoznate pesme okrenuli su mi glavu ka ekranu, i ostala sam prikovana za njega sve do kraja spota. Vrsta mraka u toj pesmi bila je tačno ono što se poklapa sa mojim mrakom, bar sam ja to tada tako osetila. Od tog trenutka, počela sam da ga upoznajem.

Continue reading “Hineni”