Spisak, sličan kao i svaki prethodni i svaki naredni, ali uvek pažljivo i promišljeno napisan.
Odabir odgovarajuće putne torbe.
Pažljivo slaganje stvari, tako da sve lepo stane i zauzme što manje mesta. Preslaganje nekoliko puta. Hm, možda je ovako ipak bolje?
Križanje sa spiska svega što je spakovano, a onda još jedan kraći spisak onoga što još ujutro treba dodati u torbu.
Pažljiv odabir muzike i knjige koje će mi praviti društvo u putu. Da se slažu jedna s drugom, a i sa mojim raspoloženjem.
Napunjena baterija fotoaparata i mobilnog telefona.
Obavezna trema i nesanica noć pred put. Ako i zaspim, svako malo se budim radi gledanja na sat i odbrojavanja minuta.
Buđenje pre alarma, neispavana i nestrpljiva da pođem. Pakovanje poslednjih sitnica uz jutarnju kafu i muziku. Tuširanje, oblačenje. Još jedna provera… Ok, sve je tu. Krećem.
Dolazak na peron, uvek dosta pre vremena jer „možda bude gužva pred šalterom” – a ustvari sam bila nestrpljiva da krenem od kuće. Kupovina karte, pronalaženje svog autobusa ili voza, zauzimanje mesta.
Nestrpljenje.
Nalet sreće kada se vozilo pokrene. Leptirići u stomaku.
Posmatranje već toliko puta viđenih ulica mog grada, a onda lagano napuštanje njihovog okrilja i tog, tako dobro poznatog, okruženja u kom sam odrasla.
Odlazak u nešto drugačije. Već posećeno ili meni potpuno nepoznato mesto – ipak je nešto drugačije, uvek.
Muzika i misli. Njive, šume, sela i gradovi koji mi se smenjuju pred očima. Sunce koje se kreće dok se krećem i ja. Tako je važno biti u pokretu.
Računanje koliko je vremena prošlo i koliko još ima do dolaska.
Tabla sa imenom mog odredišta. Uzbuđenje naglo porasta! Osmeh na licu, blaga nervoza, iščekivanje.
Dolazak na stanicu, ustajanje i nervozno traženje pogledom prijatelja koji me čeka. Olakšanje kada ga ugledam dok i on, jednako nervozno, gleda naokolo čekajući mene.
Izlazak iz vozila, prvi korak na novom tlu, prvi udah donosi miris nekog drugog grada.
Ugleda me onaj ko me čeka. Zagrljaj, osmesi i sreća.
Nove ulice, parkovi, mirisi i zvuci. Novi ljudi, priče, muzika i pića. Novi doživljaji. Novo sve.
Dolazak u drugo mesto radi dolaska sebi. Odlazak od sebe, da bih se ponovo znala sebi vratiti. Upoznavanje novog da bih upoznala sebe, ili da bih iznova spoznala ono za šta sam mislila da mi je poznato odavno.
Na kraju svega, kada ponovo uđem u svoju kuću, ostavim torbu na pod, istuširam se u svom kupatilu i legnem u svoj krevet, znam da sam postala nova, malo bolja ja. Znam da sam postala bogatija za nešto što mi niko ne može oduzeti i što nikad ne mogu izgubiti.
Znam da sam uzela delić duše jednog mesta, a njemu zauzvrat dala delić svoje, sa željom da se jednog dana ponovo sretnu.